02/07/2025
Zvučim kao čangrizava žena kad mu kažem:
“Ljudi u pola godine izgrade čitave hotele, a mi još nismo uspjeli preseliti jedan pogon.”
U tim trenucima ne zvučim kao partner - nit poslovni, nit ljubavni.
Zvučim kao netko tko zaboravi pružiti podršku.
On ostane smiren, kao da me pokušava prizemljiti:
“Znaš da radim još jedan posao. Znaš da moramo kuhati. Sve to — usput.”
I iako sam često u pravu (čangrizava, ali u pravu 😅), ima on tu jednu rečenicu koja me svaki put razbije:
“Radimo sve sami. Zato toliko traje. Ostali smo i bez one male pomoći koju smo imali.”
I tu stanem.
Jer stvarno…
Tko je razbijao i provodio kanaliće za vodu? Miro.
Tko je pokušavao prespojiti klimu jer su majstori skupi i nedostupni? Miro.
Tko je danima skidao prašinu s konstrukcija? Miro.
Tko je gradio ne jedan, nego dva dimnjaka? Miro.
Tko je kuhao pivu da ne ostanemo bez nje usred ljeta? Miro.
Tko je istraživao nove recepte i stilove? Miro.
I još brdo toga da ne znam ni nabrojati, a na van izgleda kao da stoji sve.
Jer ljudi vide samo gotov proizvod.
I sad ću vas pitati jedno pitanje, ljudi moji kako do investitora?? 😂😜
Kako da idući projekt ne traje vječnost a imam ih brdo?😂😂
